Avdagić: Paradoksalno, ovo može biti rat kojem je jedan od ciljeva dugotrajni mir

"Možemo pretpostaviti kako se komunikacija održava preko posrednika", kazao je Denis Avdagić, komentirajući izjave Donalda Trumpa o "vrlo dobrim i konstruktivnim" pregovorima i kasnije iransko poricanje bilo kakvog kontakta između zaraćenih strana.

"Moguće je da se ne prenose direktno poruke jedne i druge strane nego se zasad priprema protokol o tome što jedna i druga strana želi postići u pregovorima. To bi moglo izgledati kao što je Trump rekao, kao nekakvih 15 točaka. Međutim, možemo vjerovati iranskoj strani koja kaže da direktne komunikacije nema. To su nekakve početne pozicije i jasno je da, ako dođe do stvarnih pregovora, ne možemo očekivati da će jedna i druga strana biti zadovoljna u potpunosti", dodao je vojni analitičar.

"Ne smijemo zaboraviti ono što se događa u Libanonu"

Avdagić se posebno osvrnuo na Libanon, bojište koje se često, kako kaže, doživljava "sporednim", unatoč ogromnoj humanitarnoj krizi uzrokovanoj izraelskim bombardiranjem.

"Važno je to da se usmjere svi mogući napori u zaustavljanje daljnjih međusobnih napada, ali ne smijemo zaboraviti na ovo što se događa u Libanonu. Nažalost, oni su poput sporednih glumaca u velikom filmu, nitko ih ne primjećuje, a događa se nezamisliva humanitarna tragedija. Ako dođe do pune invazije Izraela na Libanon, bojim se da ćemo uistinu govoriti o velikom broju mrtvih i onda to možemo uspoređivati s onim što se dogodilo u Gazi."

Avdagić smatra da je rat protiv Irana još jednom naglasio nemoć Ujedinjenih naroda, što bi moglo posebno pogubno biti za malene države poput Hrvatske.

"To istovremeno pokazuje i apsolutnu nemoć UN-a, to je postalo svima jasno. On je još jedan statist u ovom filmu koji gledamo; UN se pretvorio u promatrača kojega se ništa ne pita, u kojemu se niti ne vode ozbiljne rasprave ili razgovori. Velike sile ne smatraju da trebaju koristiti u bilo kojem pogledu. To je prilično velika tragedija za sve nas skupa, a posebno zabrinjavajuće za male zemlje koje su u tim multilateralnim okvirima mogle tražiti svojevrsnu zaštitu", kaže.

Pa ipak, oprečna reakcija većine europskih država, koje su glasno osudile rusku vojnu operaciju u Ukrajini, a odbile to napraviti u slučaju napada Izraela i SAD-a na Iran, pokazuje, smatra Avdagić, diplomatsku moć Sjedinjenih Država.

"Koliko je ozbilja situacija govori i to da velika većina Europe ne želi niti osuditi napad na Iran, iako je jasno da je s tim napadom napravljeno de facto isto ono što je Rusija napravila u Ukrajini, što smo bili vrlo voljni osuditi. Slaganja u tom smislu nema, a tu se pokazuje realna moć SAD-a i prema nama i u globalnom okruženju."

"Cilj uopće nije promjena režima"

Što se tiče vojnih ciljeva, Avdagić smatra da proklamirana "promjena režima" nije među njima.

"Ne možemo isključiti promjenu režima u Iranu, ali to nije stvar koja se može samo tako dogoditi. Ako se ne bi stavio neki drugi element državne sigurnosti u otpor, to je praktično nemoguće. IRGC je ozbiljna vojna organizacija. Posve je jasno kada gledate slučaj Venezuele i kada iščitavate komunikaciju predsjednika Trumpa da se mora uzeti u obzir da je puno stvari koje on govori varka. To na svojoj koži iskusili oni koji su predstavljali oporbu u Venezueli, čak ni predavanje Nobelove nagrade nije značilo ništa."

"Možemo reći da cilj nije uopće promjena režima, cilj je slamanje snage Irana. Nemojmo zaboraviti Trumpove najave iz predizborne kampanje da će se SAD povući iz ratova. Da bi se povukli s Bliskog istoka, ne mogu ostaviti Izrael i ostale saveznike s Iranom, koji je stvarna prijetnja njima. Paradoksalno, ovo može biti rat kojem je jedan od ciljeva dugotrajni mir", kaže.

"Ne možemo zaboraviti ni na 'petrodolare'.

Naš gost osvrnuo se i na ekonomske posljedice rata, pogotovo na globalni sustav 'petrodolara', iz kojega se Iran, svojom voljom ili kroz pritisak upravo američkih sankcija, u potpunosti isključio.

"Ne možemo zaboraviti ni na 'petrodolare'. To je neugodno svima, ali je činjenica. SAD, da bi nastavio predstavljati onu snagu koju u ovom trenutku predstavlja, mora imati kontrolu nad petrodolarima, nad globalnom trgovinom koja se odvija preko dolara. Iran je to izbjegao i vlastitim naporima i američkim sankcijama. Posve je jasno da Trump želi povratak."

Kao primjer koji može ilustrirati kako američka ekonomska nadmoć nad globalnom zajednicom funkcionira, podsjetio je na primjer iz susjedstva.

Ljudi često ne razumiju što to znači. Evo primjer Srbije - suverene zemlje - kada trgujete s dolarima, nametnute američke sankcije (jer trgujete u dolarima) vas onemogućuju da dalje poslujete. To je cilj nametnuti Iranu. S druge strane, iranska politika je izrazito obojana ponosom, popuštanje SAD-u je za njih pogubno, onda je to kraj režima. Oni su toga itekako svjesni", kaže Denis Avdagić.